Jedan dan, kao običan.
Letnji.
A njemu bi bio rođendan.
Umesto čestitki, jedno sećanje.
Mirisi i pesma.
Plutaju reči kao cvece u vodi.
Stalo je vreme.
Jedan dan, kao običan.
Letnji.
A njemu bi bio rođendan.
Umesto čestitki, jedno sećanje.
Mirisi i pesma.
Plutaju reči kao cvece u vodi.
Stalo je vreme.
zenski.info
Prostor za kreativni haos i krizu srednjih dvadesetih godina.
La poesía es la libertad del alma.
Pišem i tako...
Mesto susreta sa dušom i telom u potrazi za srećom...
Sociološka i druga laička razmišljanja-pisanja kao neometana disanja...
pomažem ti da promeniš svoju priču i uživaš u životu
Ana Atanasković
Pozitiviram život iz anksiozne kože
studio
Kaži mi šta čitaš pa ću ti reći ko si.
poetski kutak
•Poezija, misli i fragmenti duše•
Viva la Revolución Bolivariana
Dobro došli na blog OpuštenoUtegnuta ! Ovo je pravo mesto za sve ljubitelje kratkih životnih priča koje neretko ostavljaju bez daha i navode na razmišljanje o životnim pitanjima, postupcima, odlukama. Da li ste nekada bili previše strogi prema sebi i drugima, da li živite po sopstvenim ili pak tuđim ubeđenjima i pravilima i da li je kasno da sve promenite i krenete u život bez predrasuda otvorenog srca i velikih snova?! Čvrsto verujem da jeste čim ste ovde. Prepustite se mojim pričama i životu i uživajte. Polećemo!
NASA TAJNA – Desanka Maksimović
O Tebi neću govoriti ljudima,
neću im reći da li Si mi samo
poznanik bio ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i životima
dana ovih ostao trag.
Neću im reći da li iz osame
žedji ili umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo volelo,
niti srce naše,
da li je radi nas
ili radi drugih
kadgod bolelo.
Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao
u sazvežđe žedno;
ni da li sam ja ili si Ti bio rad
da tako bude.
Ili nam je bilo svejedno.
Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše reke,
ni da li zvuke
smeha voleli smo više
od šuma suza.
Neću im reći nijedan slog jedini,
šta je moglo ni da li je moglo nešto da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vek ;
ni da li je otrov ili lek –
ovo što je došlo,
onom što je bilo.
Nikome neću reći, kakva se
zbog Tebe pesma dogadja
u meni večito.
Da li opija toplo,
kao šume naše s proleća
ili tiha i tužna ćuti u meni rečito.
O, nikome neću reći,
da se radosna ili boleća
pesma dogadja u meni.
Ja više volim da prećutane odemo ona i ja,
tamo gde istom svetlošću sja
i zora i noć i dan,
tamo gde su podjednako tople i sreća i bol živa,
tamo gde je od istog večnog tkiva
i čovek i njegov san
Sviđa mi seSviđa mi se