Žeđ

Jedan dan, kao običan.

Letnji.

A njemu bi bio rođendan.

Umesto čestitki, jedno sećanje.

Mirisi i pesma.

Plutaju reči kao cvece u vodi.

Stalo je vreme.

Žeđ.

O malaplava

putujem, hoces sa mnom?
Ovaj unos je objavljen pod pesme i označen sa , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Jedno reagovanje na Žeđ

  1. malaplava kaže:

    NASA TAJNA – Desanka Maksimović

    O Tebi neću govoriti ljudima,
    neću im reći da li Si mi samo
    poznanik bio ili prijatelj drag;
    ni kakav je, ni da li je
    u našim snovima i životima
    dana ovih ostao trag.
    Neću im reći da li iz osame
    žedji ili umora, ni da li je ikada
    ma koje od nas drugo volelo,
    niti srce naše,
    da li je radi nas
    ili radi drugih
    kadgod bolelo.
    Neću im reći kakav je sklad
    oči naše često spajao
    u sazvežđe žedno;
    ni da li sam ja ili si Ti bio rad
    da tako bude.
    Ili nam je bilo svejedno.
    Neću im reći da li je život
    ili od smrti strah
    spajao naše reke,
    ni da li zvuke
    smeha voleli smo više
    od šuma suza.
    Neću im reći nijedan slog jedini,
    šta je moglo ni da li je moglo nešto da uplete i sjedini
    duše naše kroz čitav vek ;
    ni da li je otrov ili lek –
    ovo što je došlo,
    onom što je bilo.
    Nikome neću reći, kakva se
    zbog Tebe pesma dogadja
    u meni večito.
    Da li opija toplo,
    kao šume naše s proleća
    ili tiha i tužna ćuti u meni rečito.
    O, nikome neću reći,
    da se radosna ili boleća
    pesma dogadja u meni.
    Ja više volim da prećutane odemo ona i ja,
    tamo gde istom svetlošću sja
    i zora i noć i dan,
    tamo gde su podjednako tople i sreća i bol živa,
    tamo gde je od istog večnog tkiva
    i čovek i njegov san

    Sviđa mi se

Leave a reply to malaplava Odustani od odgovora