Paulo Coelho: Molitva oprosta – sebi

„Za sve suze koje samo prolila, opraštam.

Za boli i razočaranja, opraštam.

Za izdaje i laži, opraštam.

Za klevete i spletke, opraštam.

Za mržnju i progone, opraštam.

Za udarce koji me raniše, opraštam.

Za razrušene snove, opraštam.

Za uništene nade, opraštam.

Za nedostatak ljubavi i zavist, opraštam.

Za ravnodušnost i zle namjere, opraštam.

Za nepravdu u ime pravde, opraštam.

Za srdžbu i zlostavljanje, opraštam.

Za nemar i zaborav, opraštam.

Cijelome svijetu, za sva zla, opraštam.

 

Opraštam i samoj sebi.

Da nevolje iz prošlosti više ne budu teret na mojem srcu.

Na mjesto boli i povrijeđenosti stavljam razumijevanje i spoznaju.

Na mjesto nemira stavljam glazbu koju stvara moja violina.

Na mjesto žalosti stavljam zaborav.

Na mjesto osvete stavljam pobjedu.

Moći ću slobodno voljeti i ljubavlju nadići svu mržnju,

Darovati i kada ništa ne posjedujem,

Raditi s veseljem i usred brojnih zapreka,

Pružiti ruku čak i u potpunoj samoći i napuštenosti,

Osušiti suze još u jecajima,

Vjerovati i kada nitko drugi u mene ne vjeruje.

Tako neka bude. Tako će i biti.“

Advertisements

O malaplava

putujem, hoces sa mnom?
Ovaj unos je objavljen pod razmisljanja drugih. Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

w

Povezivanje sa %s