Arhive oznaka: nebo

Svemir. Sve. Mir.

Koliko je velika želja, koju žmureći zamišljaš pri svakoj ugašenoj rođendanskoj svećici? Koliki je nemir svemira koji drhti od straha, na svaku bombu, bačenu na ovoj našoj planeti? Koliko su samo slane suze deteta, uplašenog, gladnog i napuštenog, tamo negde, … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

Mračna noć duše

Znaš i nisu svi odlasci isti… Oni koji odu, odšetaju, koji ti zapravo okrenu leđa, oni odlaze na jedan način. I taj kadkad boli, ali preboliš. Jer, pojave se novi ljudi, nova lica, nove reči, dodiri, pogledi, stvaraju se nove … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

Želje u tišini

Želja je tajna. Poželi i ćuti. U tišini, udahni duboko i pogledaj u nebo. Želi dušom. Srcem. Umom. Svim svojim bićem! Strasno i bezgranično! Divlje! Totalno! Sasvim. Kao kad voliš. Jer šta je želja nego ljubav, O kojoj se tihuje.

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

„svako na svojoj strani sveta uvek nada se…“

I onda, Kad utihnu zvona I koraci, Tišine ostanu jedine, u kišnim, zimskim noćima, Kad te kapi, postanu nežne, nečujne bele pahulje, I kad se spusti, Sva bol iz grudi na usnuli tihi grad, I tada ćeš znati, Da kilometri, … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

Ima li ljubavi, posle ljubavi…

Ljubav je čekanje, nedostajanje, jedva čekanje. Kada svuda osećaš mirise… Kad ti popravi raspoloženje, samo mahanjem repićem i pogledom dok plačeš. Liže ti suze. Skupi se uz tebe, onako kao topli zagrljaj. Ljubav je maženje, igra, pažnja i diskretno praćenje … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

Granice duše

Često mislimo da se samo nama nešto dešava, sve dok budni i prisutni u svetu oko nas, ne prepoznamo slične tragove. Kažu da posle kiše dolazi sunce, nakon noći dan, nakon tuge novi put za sreću. A šta kažu za … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

Ranjena tajna

Ponekad pamtimo nešto što nam ne treba, što nas boli i kopa rane. Rovari po zaraslom ožiljku, otkriva novu bol. I bez obzira na patnju, na trpeljivost i tugu; sklupčani, kao učaureni u svojim opnama bitisanja, u ćošku razuma, nesanica … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

So na rani

Tišina večeri kao da otkriva jedan novi svet dimenzija, vatrenih misli, milion pitanja u sekundi, u jednom dahu, u jednom treptaju. Zašto uvek teža pitanja ostavljamo za kasnije? Zašto odlažemo, vagamo, preispitujemo i žmurimo na bolove koje znamo da vučemo … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

Znam, znaš

I znam… Srešćemo se negde, u nekom gradu, na nekoj obali, na nekim stepenicama, kod nekog izloga, u nekom parku, među novogodišnjim šarenim svetiljkama ili na terasi u sred toplog leta pod svećama… Jednom, slučajno, kao slučajno…kao da sve to … Nastavite sa čitanjem

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar

Um caruje…

Ući u um. Drobiti misli. Mešati maštu. Dodirnuti reč. Pomaziti nežnošću postojanja u univerzumu mase, baš tu, jednu vijugu u mozgu, jedne osobe. I pokloniti osmeh. Osmeh u glasu. Malo li je?!

Rate this:

Objavljeno pod pesme, Poruke Licne Prirode | Označeno sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , | Ostavite komentar