nespretnost tog pogleda.
i prkos jednog melodičnog jezika na našim usnama. kako je samo ostala, nejasna ta poruka poslata iza ponoći…
svira neki soul. samo je, čini mi se to veče, mirisalo, nekako filmski, na vanilu i cimet.
sa usana obrisan karmin.
iznad ogledala vidim svoj osmeh.
ne sa lica.
osmeh iz duše.
na dlanu ti pružam buket od zvezda, vedrih letnjih večeri.
pažljivo stavljam ruku na tvoju i počinjemo ples.